Hrvatsko zdravstvo često se susreće s izazovima koji proizlaze iz neusklađenosti između zakonodavstva, edukacije i primjene u praksi. Jedan od najočitijih primjera te neusklađenosti je činjenica da, unatoč zakonskom odobrenju određenih terapijskih opcija ili proizvoda, njihova dostupnost i pravilna primjena u praksi i dalje izostaje. Posebno zabrinjava činjenica da je prošlo deset godina od odobrenja nekih proizvoda i terapija, a da ih pacijenti i zdravstveni djelatnici u ljekarnama još uvijek ne mogu adekvatno koristiti.

Zašto se to događa? Jedan od ključnih razloga je nedostatak sustavne i kontinuirane edukacije zdravstvenih djelatnika.

Edukacija Kao Temelj Zdravstvene Skrbi
Zdravstveni sustav nije statičan – on se mijenja sukladno novim znanstvenim spoznajama, razvoju lijekova i promjenama u regulaciji. Zdravstveni djelatnici, uključujući farmaceute u ljekarnama, ključni su posrednici između pacijenata i zdravstvenog sustava. Njihova je uloga pružiti točne informacije, savjete i terapijske opcije pacijentima. No, bez odgovarajuće edukacije, oni nisu u mogućnosti ispuniti tu ulogu na najbolji način.

U Hrvatskoj, nažalost, često svjedočimo situacijama u kojima novi lijekovi ili terapije ostaju neiskorišteni ili pogrešno shvaćeni jer farmaceuti i drugi zdravstveni djelatnici nisu prošli potrebnu obuku. Ova praznina znanja ne samo da šteti pacijentima, već i usporava integraciju modernih terapijskih rješenja u sustav.

Deset Godina Bez Promjena!!!
Primjer koji oslikava ovu problematiku jest činjenica da neki proizvodi i terapije, iako odobreni prije deset godina, još uvijek nisu dostupni u ljekarnama. Razlozi za to su višestruki:

Nedostatak edukacije zdravstvenih djelatnika – Farmaceuti se često ne osjećaju dovoljno kompetentnima za preporuku ili primjenu novih terapija jer nisu prošli strukturirane edukacije koje bi im pružile potrebna znanja.
Sporost implementacije novih terapija – Iako zakonodavstvo može biti ažurirano, zdravstveni sustav i dalje često kaska u praktičnoj primjeni zbog nedostatka usklađenosti između regulatornih tijela, proizvođača lijekova i zdravstvenih ustanova.
Nedostupnost informacija za pacijente – Pacijenti, kao krajnji korisnici, često nisu svjesni da su određeni proizvodi ili terapije odobreni, što dodatno smanjuje pritisak na zdravstveni sustav da ih implementira.
Posljedice za Pacijente i Sustav
Ovakav zastoj ima dalekosežne posljedice. Pacijenti koji bi mogli imati koristi od suvremenih terapijskih opcija ostaju uskraćeni za učinkovita rješenja. Nadalje, nedostatak edukacije zdravstvenih djelatnika može dovesti do pogrešnih preporuka, smanjenja povjerenja pacijenata i povećanja troškova zdravstvene skrbi zbog neadekvatnog liječenja.

S druge strane, farmaceuti i drugi zdravstveni djelatnici osjećaju frustraciju zbog nemogućnosti da pruže najbolju moguću skrb. Nedostatak znanja dovodi do osjećaja nesigurnosti, a to može utjecati na njihov profesionalni razvoj i zadovoljstvo poslom.

Kako Riješiti Problem?
Da bi se premostio jaz između zakonodavnih promjena i njihove primjene u praksi, potrebna je sustavna edukacija na nekoliko razina:

Kontinuirana profesionalna edukacija – Organizacija redovitih tečajeva, radionica i seminara za zdravstvene djelatnike o novim terapijama, lijekovima i zakonodavnim promjenama.
Suradnja s regulatornim tijelima – Ministarstvo zdravstva i Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) trebaju aktivno surađivati s proizvođačima lijekova i stručnim društvima kako bi osigurali pravovremenu edukaciju zdravstvenih djelatnika.
Informiranje pacijenata – Podizanje svijesti među pacijentima o dostupnosti novih terapija može stvoriti dodatni pritisak na sustav da ih implementira.
Digitalizacija edukacije – Korištenje online platformi za e-učenje omogućilo bi zdravstvenim djelatnicima širom Hrvatske lakši pristup edukativnim materijalima, bez obzira na njihovu lokaciju.
Zaključak
Deset godina bez dostupnosti određenih proizvoda u ljekarnama nije samo birokratski problem – to je pitanje kvalitete života pacijenata i profesionalnog integriteta zdravstvenih djelatnika. Sustavna i kontinuirana edukacija ključna je za premošćivanje tog jaza.

Osobno je fizička trgovina “Hemp of thrones” bila u centru turističkog kompleksa prve 4 godine. Mnogobrojni turisti bi dolazili s receptom nakon što su posjetili ljekarnu. Nažalost kao i ljekarna CBD- shopovi također imaju proizvode do 0.2 THC-a te bi im mogli ponuditi CBD kao zamjenu ali razočarani pogledi ljudi koji pate od težih bolesti sve govore. Neozbiljno je navoditi da je u Hrvatskoj medicinska konoplja odobrena u ljekarnama kada iste ne samo da je nemaju nego ne znaju ponuditi ni alternativni lijek jer osim sredstva za bolove ne postoji adekvatna zamjena. Ljudi kojima to nije rekreacija nego lijek se dobro informiraju te da bi izbjegli eventualne neugodnosti (recimo prilikom ulaska u zrakoplov) pouzdaju se u legalnu kupovinu koja ne postoji a navedena je kao dostupna kada se korisnici informiraju o propisima hrvatskih zakona. Kako bi se takvi problemi riješili, potrebna je intenzivnija suradnja između regulatornih tijela, farmaceutskih kompanija i stručnih društava. Samo uz kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika možemo osigurati da inovativne terapije pronađu svoje mjesto u praksi i poboljšaju kvalitetu života pacijenata u Hrvatskoj.

Hrvatski zdravstveni sustav mora se prilagoditi modernim standardima, a to uključuje i ulaganje u znanje i kompetencije onih koji su na prvoj liniji skrbi. Samo kroz edukaciju možemo osigurati da pacijenti dobiju najbolju moguću skrb, a zdravstveni djelatnici povjerenje i alate potrebne za svoju ključnu ulogu.

Postoji nekoliko konkretnih primjera lijekova i terapija koje bi se mogle uz malo edukacije legalno uvesti:

Medicinski kanabis
Medicinski kanabis je legaliziran u Hrvatskoj još 2015. godine za terapiju kod određenih bolesti, poput multiple skleroze, raka, epilepsije i kronične boli. Međutim, i gotovo deset godina kasnije, njegova primjena i dalje je ograničena. Glavni problemi uključuju:

Nedovoljna edukacija liječnika i farmaceuta: Mnogi zdravstveni djelatnici ne osjećaju se dovoljno informiranima o propisivanju i izdavanju medicinskog kanabisa.
Stigma i nesigurnost: Nedostatak informacija dovodi do toga da zdravstveni djelatnici izbjegavaju preporuku ili izdavanje ovih proizvoda.
Ograničena dostupnost: Medicinski kanabis još uvijek nije široko dostupan u ljekarnama, a pacijenti često moraju pribjeći skupljim privatnim rješenjima.

Orkambi (za cističnu fibrozu)
Orkambi je lijek koji je odobren za liječenje cistične fibroze kod pacijenata s određenom mutacijom gena CFTR. Iako je lijek odobren u EU i Hrvatskoj, pacijenti su godinama čekali na njegovu dostupnost kroz sustav javnog zdravstva. Glavni problemi uključivali su:

Visoku cijenu lijeka koja je zahtijevala dodatne pregovore o financiranju.
Nedovoljno informirani liječnici i pacijenti o mogućnostima liječenja novim terapijama.
Tek nakon dužih pregovora i pritiska pacijenata, lijek je postao dostupan kroz HZZO, ali i dalje ostaje izazov educirati zdravstvene djelatnike o njegovoj primjeni i praćenju pacijenata.

Biološki lijekovi za autoimune bolesti
Biološki lijekovi, poput adalimumaba (Humira) ili infliksimaba (Remicade), revolucionirali su liječenje autoimunih bolesti poput reumatoidnog artritisa, psorijaze i Crohnove bolesti. Međutim, njihova primjena u Hrvatskoj naišla je na izazove:

Nedovoljna edukacija liječnika primarne zdravstvene zaštite: Liječnici u primarnoj praksi često nisu dovoljno upućeni u kriterije za upućivanje pacijenata na biološku terapiju.
Sporost u odobravanju terapija: Pacijenti često čekaju na odobrenje terapije zbog složenih administrativnih procedura.
Nedovoljan broj centara za primjenu terapije: Biološki lijekovi zahtijevaju specijalizirane centre za primjenu i praćenje, ali njihova dostupnost u Hrvatskoj je ograničena.

Nove generacije antikoagulansa (NOAKs)
Lijekovi poput dabigatrana (Pradaxa), rivaroksabana (Xarelto) i apiksabana (Eliquis) predstavljaju novu generaciju antikoagulansa koji su sigurniji i jednostavniji za primjenu od tradicionalnog varfarina. Iako su odobreni i dostupni u Hrvatskoj, mnogi pacijenti i liječnici još uvijek preferiraju varfarin zbog:

Nedostatka edukacije o prednostima novih lijekova (manje nuspojava, nema potrebe za čestim praćenjem INR-a).
Financijskih ograničenja jer HZZO pokriva NOAK samo za određene indikacije, a mnogi pacijenti nisu svjesni tih mogućnosti.

Terapije za rijetke bolesti
Rijetke bolesti, poput spinalne mišićne atrofije (SMA), zahtijevaju specijalizirane terapije poput Spinraze (nusinersen) ili Zolgensme (genska terapija). Iako su ti lijekovi odobreni na europskoj i nacionalnoj razini, njihova implementacija često nailazi na prepreke:

Nedovoljna stručna edukacija zdravstvenih timova o praćenju pacijenata koji primaju ovakve terapije.
Sporost u implementaciji i odobrenju financiranja unutar zdravstvenog sustava.
Ograničena dostupnost stručnjaka koji mogu provoditi ove terapije, što dodatno otežava pristup pacijentima.

Lijekovi za liječenje ovisnosti (buprenorfin/nalokson kombinacija)
Lijekovi za liječenje ovisnosti, poput kombinacije buprenorfina i naloksona (npr. Suboxone), pokazali su se učinkovitima u terapiji ovisnosti o opioidima. Iako su dostupni u Hrvatskoj, njihova primjena je ograničena jer:

Mnogi liječnici nisu adekvatno educirani o terapijskim protokolima za liječenje ovisnosti.
Stigma povezana s ovisnostima i dalje utječe na spremnost zdravstvenih djelatnika da predlažu i propisuju ove terapije.
Zaključak
Gore navedeni primjeri jasno pokazuju kako nedostatak edukacije i sporost u implementaciji novih terapija mogu ozbiljno ograničiti koristi koje pacijenti i zdravstveni sustav mogu ostvariti. Kako bi se takvi problemi riješili, potrebna je intenzivnija suradnja između regulatornih tijela, farmaceutskih kompanija i stručnih društava. Samo uz kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika možemo osigurati da inovativne terapije pronađu svoje mjesto u praksi i poboljšaju kvalitetu života pacijenata u Hrvatskoj.

Podjeli sadržaj